Rad
Troškovi rada relativno su mali u industriji čelika, budući da su procesi uglavnom kapitalni, a ne radno intenzivni. Prednost troška rada stoga općenito nije presudna u određivanju konkurentske pozicije proizvođača čelika. Pristup sirovinama za vlastite potrebe, transportnim troškovima sirovina i proizvoda, tehničkoj učinkovitosti i procesnim gubicima obično su značajniji od troškova rada za određivanje razlike između postrojenja. Element troška rada postaje sve važniji sa stupnjem prerade čelika - proizvodnja limova je intenzivnija od proizvodnje ploča. To je jedan od razloga za brzo kretanje nekih proizvođača (npr. U Japanu) u daljnje proizvode, kao što je organski premaz, gdje njihova prednost u troškovima rada može nadoknaditi njihov temeljni nedostatak uvoza sirovina.
Velike čelične tvrtke obično se udružuju u sindikate i imaju plaće koje su visoke prema nacionalnim standardima. Snažni sindikati često mogu ograničiti fleksibilnost postrojenja u odgovoru na tržišne uvjete. Manje biljke ponekad imaju prednost u radu bez sindikata.
Velike tvornice čelika često su veliki poslodavci u svom lokalnom području, s dvije posljedice. Prvi je snažna politička pozicija, koja omogućuje čeličnim tvrtkama da se čuju u vladi u pitanjima kao što su sporovi oko nepravedne cijene uvoza ili zakonodavstva o porezima na ugljik. Drugi je potencijalna obveza zadržavanja zaposlenja iz političkih razloga ili plaćanja socijalnih troškova kao što su stambeno zbrinjavanje tvrtki i medicinski objekti koji bi inače mogli biti odgovornost vlada.
Pitanja okoliša
Proizvođači čelika suočavaju se s povećanim troškovima i ograničenjima u poslovanju u skladu s propisima o zaštiti okoliša. To utječe na barem sljedeće aspekte njihovog djelovanja.
ograničenja na rudarstvo željeza i ugljena, što posebno utječe na rudarstvo u šumama ili drugim osjetljivim područjima, kao što su dijelovi Brazila i Indije. To može uzrokovati ozbiljno kašnjenje ili potpuno blokirati opskrbu sirovinama.
ograničenja u šumarstvu, koja utječu na opskrbu drvenim ugljenom, što je doprinos određenoj proizvodnji sirovog željeza u Brazilu. Od ove vrste operacije bit će potrebno da budu potpuno samodostatne tako što će se ponovno zasaditi sva konzumirana stabla.
ograničenja na emisije kemikalija, prašinu i buku u urbanim područjima. To će ozbiljno ograničiti sposobnost proizvođača čelika u zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Japanu da prošire ili obnove svoje postojeće kapacitete, posebno za štetnije procese proizvodnje koksa i sintera. To će vjerojatno dovesti do preseljenja osnovnih operacija proizvodnje čelika integriranih proizvođača u druge zemlje, kao što je prelazak sa zapadne na istočnu Europu i sa sjevera na južnu Ameriku.
poreza na ugljik. Integrirana proizvodnja čelika na temelju ugljena je veći emiter ugljičnog dioksida. Kratkoročni i srednjoročni porezi na ugljik imat će prijelazna izuzeća za postojeće proizvođače, ali će na kraju morati platiti te poreze. To pruža konkurentsku prednost zemljama koje ne naplaćuju takve poreze, a kapacitet za integrirano proizvodnju čelika može se locirati ili premjestiti u tim zemljama. Električni proizvođači čelika neće izbjegavati poreze na ugljik jer će porez biti u cijeni kupljene električne energije, gdje se ona generira iz ugljena ili plina.
Dostupnost vode
Industrija čelika je veliki potrošač vode. To uključuje vodu za:
koncentracija u rudarstvu željezne rude
ispiranje ugljena u industriji koksnog ugljena
hlađenje peći u proizvodnji željeza i čelika
podmazivanje i hlađenje u postupku vrućeg valjanja.
Čini se da opskrba vodom neće predstavljati veliki problem za postrojenja za proizvodnju čelika i pripadajuću valjaonicu, ali će postati značajna za integriranu čeličanu ili ako rudarstvo željezne rude zahtijeva proces mokre koncentracije za nadogradnju sirove rude suhi proces u kojem se željezo može magnetski odvojiti od rude bez velikih količina vode za flotaciju ili druge procese).
Biljke u Kataru, Saudijskoj Arabiji, UAE i Omanu nalaze se u pustinjskim mjestima. One imaju DRI i EAF procese i možda koriste desaliniziranu morsku vodu proizvedenu u suradnji s njihovom generiranom električnom energijom. Čini se da opskrba vodom nije problem koji ograničava njihovo širenje. U drugim zemljama dostupnost ili cijena opskrbe vodom bit će ograničavajući čimbenik razvoja industrije čelika. U svim slučajevima potrebno je ulagati u procese recikliranja vode kako bi se smanjila potreba za zalihama slatke vode.